Bolnička biblioteka: Šum vremena

julian-barnes4Kako živimo u vremenu diktatora i onih koji bi to silno željeli postati, nekako se sam nametnuo engleski pisac Džulijan Barns (Julian Barnes) i njegov prošlogodišnji roman Šum vremena (The Noise of Time). Radnja romana okreće se oko ruskog/sovjetskog kompozitora Dmitrija Šostakoviča i njegovog bliskog susreta sa Staljinovim režimom. Čovjek koji je sjedio na spakovanom koferu pored lifta i čekao hapšenje, proveo čitav život u strahu, između kompromisa i ogavnosti, što prema vlasti, što prema sopstvenom načinu nošenja sa situacijom, Šostakovič je bio kompozitor čije je djelo uslovljeno i osakaćeno bezumnim potezima vlasti, koja je htjela da kontroliše sve i da ujarmi neujarmljivo – umjetnost.

Džulijan Barns je na sjajan način od Šostakoviča stvorio junaka svog romana i kroz njegove riječi ostavio bitne i duboke misli o čovjeku pod terorom diktature koja dopire u sve, pa i najskrivenije kutke života, te njegovim previranjima, vaganjima, preživljavanjem, izgovorima, i svim onim činiocima koji zatiču onog ko u teška vremena nije samo posmatrač, nego se nađe u središtu potpuno neželjene vrste pažnje i time postane protagonista. Iz romana izdvajamo sljedeće razmišljanje Barnsovog Šostakoviča:

Наставите са читањем

Advertisements
Categories: Bolnička biblioteka | Ознаке: , , , , , , , , , , , , | Поставите коментар

Misao dana: Žan-Žak Ruso

„Divljak živi u samom sebi, a civilizovan čovjek je uvijek udaljen od sebe i može živjeti samo u ogledalu mišljenja drugih.“

Žan-Žak Ruso (Jean-Jacques Rousseau)

 

rousseau-001

Categories: Misao dana | Ознаке: , , , , , | Поставите коментар

Kako je Ivo Andrić na samo nekoliko stranica objasnio Bosnu

Kako ono prije par dana objavismo našu škrabotinu o našoj zemlji, sjetismo se Ive Andrića i njegovog genija u romanu Travnička hronika. U ovom velikom romanu, Andrić se bavio dešavanjima u Travniku početkom 19. vijeka, u turbulentnim vremenima previranja u Evropi, kad u kasabu stižu konzuli velikih sila i nadmudruju se sa lokalnim vezirom. Svako slovo vrijedi za sebe, a na samo dvije stranice, koje smo ovdje izdvojili, Andrić je objasnio suštinu Bosne i razloge vječitog tavorenja njenog naroda. Ništa se nije promijenilo u Bosni. Kao što reče pjesnikinja Ingeborg Bahman (Ingeborg Bachmann), „istorija stalno predaje, ali ne nalazi đake“.

Izdvojivši se malo i posmatrajući kroz zamagljeni prozor gola drveta posuta sitnim snijegom, oni su razgovarali o Bosni i Bosancima. Defose je tražio podatke i objašnjenja o katoličkom življu i radu fratara. A zatim je i sam kazivao dosadašnje utiske i iskustva, iskreno i mirno.

  Fratar je odmah vidio da „mladi konzul“ nije gubio vrijeme u Travniku, nego da je sakupio mnogo podataka o zemlji i narodu, pa i o katoličkom življu i radu fratara.

  Obojica su se slagali da je život u Bosni neobično težak i narod svih vjera bijedan i zaostao u svakom pogledu. Tražeći razloge tome stanju, fratar je sve svodio na tursku vladavinu i tvrdio da nikakvog boljitka ne može da bude dok se ove zemlje ne oslobode turske sile i dok tursku vlast ne zamijeni hrišćanska. Defose nije htio da se zadovolji tim tumačenjem, nego je tražio razloge i u hrišćanima samima. Turska vladavina stvorila je, tvrdio je on, kod svojih hrišćanskih podanika izvjesne karakteristične osobine, kao pritvorstvo, upornost, nepovjerenje, lijenost misli i strah od svake novine i svakog rada i pokreta. Te osobine, nastale u stoljećima nejednake borbe i stalne odbrane, prešle su u prirodu ovdašnjeg čovjeka i postale trajne crte njegovog karaktera. Nastale od nužde i pod pritiskom, one su danas, i biće i ubuduće, velika prepreka napretku, rđavo naslijeđe teške prošlosti i krupne mane koje bi trebalo iskorijeniti.

Наставите са читањем

Categories: Fenomeni | Ознаке: , , , , , , , , , , , , | Поставите коментар

Povratak otpisanih

 Borba sa vjetrenjačama zna dovesti do toga da čovjek u nekom trenutku mora na terapiju, pa smo tako i mi zaglavili na sopstvenoj infuziji. Bilo je poprilično neizvjesno, ali nas je spasio Ivo Andrić (jes, onaj što ga nazovi-intelektualci olajavaju), u kombinaciji sa Mešom Selimovićem i još nekim aktivnim faktorima u koktelu iz infuzije. Pregurasmo nekako. Sad opet, pa koliko budemo mogli.
Kad se prosječna i uz to mentalno neoštećena osoba sticajem okolnosti probudi u ovoj zemlji, na početku može da se prevari i pomisli da je sve kao i drugdje. Ovaj osjećaj je ipak kratkog vijeka i uskoro će postati daleko sjećanje za koje će postojati sumnja da se ono što ga je proizvelo uopšte dogodilo. Sve će postati obris, jer stvarnost svijeta u kome se navedena osoba našla brzo proždire, ne žvaćući.
Tjeskoba koja sabija odozgo one malobrojne čije glave provire van širi se u dodiru sa tlom i prekriva doline, kanjone i ravnice, valjajući se preko brda, putujući rijekama i motajući se po ulicama i sokacima. Zavlači se u najskrivenije ćoškove, izbija iz krvlju natopljene zemlje i obavija, kao boa, da udavi. Prekriva sve i podvaljuje se umjesto vazduha. Pluća ovdje moraju imati filter da bi izdržala, a da se ne zaraze. O protoku vremena ne treba trošiti puno riječi, ovdje to nema nikakvu ulogu jer vrijeme teče drugačije nego u ostatku svijeta. Paradoks, anomalija, fenomen, kako hoćete. Nije stvar u satovima, oni pokazuju isto kao i drugdje i ne znače ništa, jer ovdje vrijeme postoji neobjašnjivo, iščašeno, po pojedinačnim potrebama, u službi vlasti, kako god, i razvlači ga svako kako njemu paše, do besmisla. A i ono meteorološko, i ono se jadno našlo u neobranom grožđu. Gori zemlja, nebesa, vazduh, cijedite se od vrućine, tope vam se đonovi od cipela, nikog normalnog nema vani, osim prisiljenih radnika, jer vaš termometar kaže 42 stepena, a onaj na Dnevniku 35. Radnici ćute, rade i tope se, zajedno sa cipelama. Ćuti, kažu, i moli se bogu.
Categories: Fenomeni | Ознаке: , , , , , , , , , , , , , , | Поставите коментар

Filmoteka: Crno ogledalo

Narode dragi, kakvo je ovo ludilo? Od oktobra ne možemo disati, svu smo snagu preusmjerili direktno na samu bolnicu, imamo invaziju. Sve sa lakšim problemima poslali smo kući da bismo mogli da primimo talase novih, mnogo ozbiljnijih slučajeva. Epidemija neka, valjda prešlo sa životinja, jer nam svi koji dolaze uglavnom bleje kao ovce. Be-e-e-e-e-e-e-e, pa opet be-e-e-e-e-e-e-e-e, kao u horu. Dijagnozu još nismo uspjeli potpuno uspostaviti, ali da je masovno – jeste. Fali nam osoblja, radimo neprestano, bili smo i bez infuzija ostali, pa smo tražili donacije od obližnjih biblioteka. Vele i kod njih kriza, ono što ima uglavnom se raspalo. Ne znamo dokle će ovako, ali smo oformili krizni štab i mobilnu jedinicu za hitne intervencije, a logistika nadgleda ovaj naš portal, da ne biste ostali zapostavljeni vi koji nas pratite putem šerpe.

Jedna fina teta, vazda joj cvijeće na balkonu svježe bilo i sada i u vijek vijekova, svratila da nam se nađe, a u korpi, onoj finoj pletenoj, donijela nam i današnju preporuku za filmoteku. Kaže u njenoj familiji odlično djeluje, pa da i mi probamo. I bi žena u pravu: isprobasmo u jednoj sobi intenzivne, efekat je vidan, pa smo uveli i u širu primjenu. Neće potpuno zaustaviti epidemiju, ali nam daje nadu da možemo bar da smanjimo priliv. Za zaustavljanje trebaju neke radikalnije mjere.

Наставите са читањем

Categories: Filmoteka | Ознаке: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , | Поставите коментар

Misao dana: Teri Pračet

Bilo je mnogo bolje zamisliti muškarce negdje u nekoj zadimljenoj prostoriji, koje su moć i povlašćenost učinilluđacima i cinicima, kako uz rakiju kuju zavjere. Moralo se držati do ove vrste predstave, jer ako nisi, onda je postojala mogućnost da moraš da se suočiš sa činjenicom da su se loše stvari dešavale zato što su obični ljudi, oni koji četkaju psa i djeci pričaju priče pred spavanje, bili sposobni da upravo nakon toga izađu i učine grozne stvari drugim običnim ljudima. Bilo je toliko lakše kriviti Njih. Bilo je strašno deprimirajuće misliti da su Oni Mi.“
Teri Pračet (Terry Pratchett),
roman Dušmani (Jingo)
Terry Pratchett Portrait Shoot
Categories: Misao dana | Ознаке: , , , , , | Поставите коментар

Bolnička biblioteka: Odbrana Sokratova

plato-quotesKako živimo u dobu u kojem je posebno vidljivo nadmetanje u pameti (ili gluposti, kako se uzme), i gdje svako ima mogućnost da sjedne za tastaturu i „oplete“ po bilo kome i bilo čemu, smatrajući svoje mišljenje jedinim mjerodavnim, pade nam na pamet starogrčki filozof Platon (na fotografiji) i jedno od njegovih najpoznatijih djela, Odbrana Sokratova. U ovom djelu, jedan od najčuvenijih filozofa stare Grčke i svjetske istorije uopšte, Sokrat, iznosi svoju odbranu na optužbu da kvari omladinu i huli na bogove. U velikom uvodnom govoru, Sokrat prvo odgovara na svoje viđenje izjave delfske proročice Pitije da je on najmudriji čovjek na svijetu, a koja je bila izvor dijela kleveta koje su eventualno dovele do optužnice. Izabrali smo odlomak u kojem Sokrat iznosi svoje pokušaje da istraži značenje božje poruke.

Наставите са читањем

Categories: Opšte | Ознаке: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , | Поставите коментар

Neki vrijedni trenuci: Radovanje

Zamislimo pred sobom dijete od, recimo, dvije godine. Čuči u sobi punoj igračaka, ali se ne igra njima. Našlo nešto na podu, pa prstićima pokušava da to uhvati, a da mu nekako ne ispadne. Kad konačno uspije, podigne to u visinu očiju i veliki osmijeh mu obasja lice. U sobi punoj skupih igračaka, ono je našlo neku mrvu ili komadić koji je od nečeg otpao, sitan toliko da se jedva vidi između malenih prstiju, i oduševljeno ga posmatra. Ta radoznalost djeteta koje otkriva svijet i neprestano se oduševljava, svaki put iskreno kao da to prvi put doživljava, ne prestaje da fascinira.

Većina ljudi izgubi ovu radost i sposobnost da se oduševi sitnicama, naizgled neprimjetnim i nebitnim, ali postoje i oni koji do kraja života sačuvaju to oduševljeno dijete u sebi i iskreno se obraduju nečemu, kao da im je dvije godine. Postoje. Malo ih je, ali ih ima, prepoznaju se. Često su i predmet ismijavanja onih koji su se izgubili trudeći se da odrastu i da počnu da rade sve što i „veliki“. Valjda je radovanje prvoj pahulji ili poklonjenoj olovci knjizi nešto što slabo ko više radi. Postali smo opsjednuti materijalnim, najnovijim, najmodernijim, zaboravljamo dići pogled od ekrana i ne vidimo više kako nam drveće ispred kuće ili zgrade mijenja boju, a zemlja miriše. Novi dan je rutina i neminovnost, a ne razlog za zahvalnost i radost, jer smo se probudili, jer dišemo, jer smo živi. Idemo na posao, u školu, na fakultet, i ne zastajemo na trenutak kad osjetimo povjetarac, da zatvorenih očiju pustimo da nam prođe kroz kosu i obujmi nas čudom postojanja. Gledamo u telefon, da vidimo imamo li novih lajkova, nerviramo se što je internet spor, a oko nas buja život i – ne čeka.

Na fotografiji je jedno austrijsko siroče, snimljeno 1946. godine, u trenutku kad je dobilo nove cipele.

boy shoes

Categories: Opšte | Ознаке: , , , , , , , , | Поставите коментар

Misao dana: Erih Kestner

Misao dana je ovaj put čitava pjesma Nijemca Eriha Kestnera, napisana 1928. godine, a na ovom bolesnom balkanskom tlu uvijek bolno aktuelna.

Glasovi iz masovne grobnice

Ležimo tu, odavno u komadima.
Vi prolazite i mislite: spavaju čvrsto.
Mi pak ležimo besani na leđima,
Jer nam strah za vas ne da da zaspimo.

Usta nam zapušena blatom. Moramo ćutati.
A htjeli bismo zaurlati, dok grob ne pukne!
I tako urlajući iz grobova ustati!
Usta nam zapušena blatom. Niko od vas nas ne čuje.

Vi slušate samo brbljanje sveštenika,
Dok se u povjerenju sa šefom domunđavaju.
Njihov dragi Bog je izgubio rat,
i pušta vas da kažete: mrtvi nek počivaju.

Trebalo bi da hvalite božje namjesnike.
Oni su na masovnoj grobnici fino pričali iz dužnosti.
Mi ležasmo dolje, oni stajahu gore.
„Život nije od najviše vrijednosti.“

Ležimo tu, mrtvih usta blatom zapušenih.
I došlo je drugo nego smo umiruć´ mislili.
Umrijesmo. Ipak umrijesmo bez smisla.
Jer vi ćete se sutra, kao mi juče, poubijati.

Četiri godine ubijanja, a onda zvonjava fina!
Prolazite i mislite: spavaju čvrsto.
Četiri godine ubijanja, danas par vijenaca.
Ne prepustite se nikad Bogu i njegovima!
Ko god zaboravi, nek mu je sve prokleto!

Erih Kestner (Erich Kästner)

erich_kc3a4stner_1961

Categories: Misao dana | Ознаке: , , , , , , , , , , , , , | Поставите коментар

Prevodi: al-Gazali

Da uvedemo malo novine, sjetismo se da bismo mogli da podijelimo s vama i pokoji zanimljiv tekst koji nađemo „listajući“ kojekuda, a koji bi se uklopio u naš način razmišljanja. Prevodi su naši, pošto nismo baš uvijek u prilici da nađemo neku zvaničnu verziju. Dosta smo opremljeni stranim jezicima, pa uglavnom nema problema, snađemo se. Za uvertiru smo odabrali odlomke djela čuvenog persijskog sufi filozofa Al-Gazalija pod nazivom Ayyuha l-walad. Odlomci se odnose na neznanje i odnos prema njemu i prevedeni su sa engleskog.

1445409774062Ako započne rasprava između tebe i nekog drugog, a ti želiš da istina pobijedi, onda se tvoja namjera da učestvuješ u toj raspravi smatra pravilnom. U ovom smislu postoje dva pokazatelja tvojih poštenih namjera: prvi je da, ako istina dođe bilo iz tvojih ili usta protivnika, tebi to ne mijenja ništa. Drugim riječima, u oba slučaja si zadovoljan što je istina iznesena na vidjelo. Drugi pokazatelj tvojih namjera je da smatraš da je bolje raspravljati o tome sa tvojim protivnikom nasamo. Ali ako raspravljaš o nečemu i siguran si da si u pravu, a da protivnik raspravlja samo radi rasprave, onda pripazi i ne diskutuj s njm, završi razgovor, jer će se u protivnom iz toga izroditi ozlojeđenost i neće biti nikakve koristi.

Evo da objasnim korist. Treba da znaš da je postavljanje pitanja o vjerskim i duhovnim temama kao pričanje bolesti srca i njihovih uzroka pred ljekarom za srce. […] Treba da budeš siguran da su neznalice kao pacijenti koji imaju bolest u svojim srcima, a pravi učenjaci su kao ljekari. […] Sada treba da razumiješ da bolesnika neznalica ima četiri vrste, a u tim kategorijama postoji jedna, čiji bolesnici mogu biti izliječeni.

Наставите са читањем

Categories: Prevodi | Ознаке: , , , , , , , , | Поставите коментар

Блог на WordPress.com.